"AKO JE I OD MESIĆA, PREVIŠE JE"

- komentar Zvonimira Despota, kolumnista Večernjeg lista

 

     Rasprava je uvijek dobrodošla. No, ona mora biti hladnih glava, a Mesić je raspirio vatru. Hrvati više nisu samo podijeljeni politički, ekonomski, povijesno... Baš u jeku velike krize dodana je i nova podjela po novoj osnovi – vjerskoj, svjetonazorskoj! I to kako? S mora, u radijskom intervjuu, s glazbenom pratnjom dalmatinskih cvrčaka, u osvetničkom pohodu protiv Glasa Koncila i Katoličke crkve, Stipe Mesić je ispalio da iz javnih ustanova treba pobacati sve križeve.

I ne samo to, na upućene mu kritike dodao je ulje na vatru, pa naglasio da on neće dopustiti talibanizaciju Hrvatske! Znači li to da on kao vrhovni zapovjednik vojske više neće slati naše vojnike protiv talibana u Afganistan, nego će oni dežurati kod kuće protiv njemu poznatih domaćih talibana?

Ako je i od Mesića, zaista je previše! Nema univerzalnog rješenja o uporabi vjerskih simbola u javnim ustanovama ni u jednoj zemlji, pa je stvar svake države kako će to riješiti. Ali rasprava o tome uvijek je dobrodošla. No ona mora biti pomna, hladnih glava, da nikoga ne vrijeđa. Mesić je svojom inicijativom preko koljena učinio baš suprotno. Smišljeno ili ne, raspirio je vatru, pa sad više nitko ne može očekivati ništa drugo nego strašću obuzeto sukobljavanje. I raspravlja se o tome koliko i zašto traje ta nesnošljivost između njega i Crkve.

Pa se najčešće poseže za argumentima da on provodi Ustav i zakone, da želi odvojenu državu od Crkve, da ga crkveni oci ne mogu smisliti zbog njegovih političkih i inih stajališta... Pa što? Ako netko nekoga ne voli zbog političkih stajališta, zar bi sad svatko svakome trebao objaviti rat do istrebljenja? Činjenica je da su crkveni oci posebno nakostriješeni otkako Mesić sve žešće u javnosti nastoji rehabilitirati komunistički sustav, njegove postupke i Tita, ili barem mnoštvo toga relativizirati, odnosno protumačiti na njemu svojstven način.

Crkva je izuzetno osjetljiva na sam spomen komunizma, koji drži zločinačkim sustavom i nikako drugačije, baš kao i Vijeće Europe. Crkva usto ima dugo pamćenje, ipak ona traje već dva tisućljeća. Kako onda ne bi imala pamćenje otprije 40-ak godina, kad je Mesić bio predsjednik Komisije za vjerska pitanja Skupštine općine Orahovica. Mesić je 30. listopada 1968. sazvao njezinu sjednicu i prva točka dnevnog reda bila je “Razmatranje pojačanog djelovanja vjerskih zajednica i rasprava o broju vjerskih zajednica i njihovih članova na području općine Orahovica”. Mesić je u raspravi iznio da ima sve više vjernika katolika i pravoslavnih, ali i Jehovinih svjedoka, pentekostalaca...

I u zapisniku sa sjednice dalje stoji što je Mesić tražio: “Ističe da je u zadnje vrijeme zapažena pojava da sve veći broj djece i omladine, a među kojima se nalaze i učenici Gimnazije i Škole učenika u privredi, posjećuju bogoslužja kod raznih vjerskih zajednica, a naročito kod Rimokatoličke crkve. Smatram da je uzrok toj pojavi taj što je veoma mala pažnja posvećena u školama ateističkom odgoju djece i omladine u školama, te ističe da bi nastavnici u školama trebali da kontinuirano rade putem satova moralnog odgoja na ateističko obrazovanje omladine.

Ističe da su katolički svećenici na području općine Orahovica razgranili svoju djelatnost među djecom i omladinom putem održavanja vjeronauka, a da škole nisu našle mogućnosti održavanja slobodnih aktivnosti učenika u vrijeme kada se održavaju vjeronauci.”

Treba napomenuti da to više nije bila 1948., kad su borbeni komunisti na sve načine pokušavali onemogućiti vjerske zajednice u njihovu radu. Riječ je o 1968., dvije godine nakon što su SFRJ i Sveta Stolica potpisali protokole i u kojima je, među ostalim, Katoličkoj crkvi zajamčeno slobodno obavljanje vjerskih poslova i vjerskih obreda.

Mesićev stav, međutim, više je odgovarao 1948. godini! Ima li njegov tadašnji stav o Crkvi i vjerskim zajednicama ikakve veze s današnjom halabukom, prosudite sami.

 

VEČERNJI LIST, 17. kolovoza 2009.