BISKUPSKI GRB MONS. IVANA ŠAŠKA

 

     Opis biskupskoga grba novoimenovanoga zagrebačkog pomoćnog biskupa mons. Ivana Šaška i razmišljanje nad njegovim elementima autora dr. fra Ante Crnčevića, docenta pri Katedri liturgike na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, donosimo u cijelosti:

Štit grba vodoravno je podijeljen na dva dijela. Gornje je polje srebrne, a donje plave boje. U donjemu, plavom polju nalazi se stiliziran dvostruki križ (ukupno osam krakova) srebrne boje, a u njemu je čitljiv Kristov monogram (grčka slova "hi" – "X" i "ro" – "P", početna slova Kristova imena na grčkome – "Hristos"). Već je na prvi pogled vidljivo da završetci krakova poslagani u kružni niz upućuju na kotač s isprekidanim obodom.

Na sredini gornjega, srebrnoga polja nalazi se osmolatični crveni cvijet. Listovi proizlaze iz prstenastoga središnjega otvora i nisu sljubljeni, nego blago odijeljeni. Neposredni povod za preuzimanje baš ovakve forme osmolatičnoga cvijeta nalazi se na biskupskome štapu blaženoga Alojzija Stepinca koji je moguće vidjeti u muzejskome postavu njegove spomen-zbirke kraj zagrebačke prvostolnice.

Biskupski slogan koji je sastavni dio grba glasi: "U novosti života" (In novitate vitae) i postaje ključem za olakšano čitanje znakovnoga izražaja u vizualnome identitetu.

Kotač, koji izrasta iz monograma Krista, pokretača svega, govori o kristovskome poslanju i zadaći Crkve u svijetu. Kotač ujedno aludira i na drevnu biskupiju Rotariju u Numidiji, kojoj je mons. Šaško naslovni biskup. Kristov križ i monogram, sastavljen od prvih dvaju slova Kristova imena (XP), integrirani su u kotač na način da postaju gotovo nevidljivim osloncem i uporištem njegova kretanja. Kristova je prisutnost u životu svijeta katkada nevidljiva i neprepoznatljiva. Zamjetljiva je vjerom koja umije čitati trag otajstvene prisutnosti i koja daje spoznati da je istinski život trajni rast k punini zajedništva s Kristom.

Kotaču iz donjega polja prisličen je motiv cvijeta u gornjemu polju štita. Cvijet u sebi čuva simboliku pasivnoga principa, otvorenost primanju. Cvjetna čaška ili kupa stjecište je nebeske aktivnosti koju redovito simboliziraju kiša i rosa. Zazivajući nad euharistijske darove "rosu Duha Svetoga" Posvetitelja (ros Spiritus Sancti) Crkva se predstavlja cvijetom koji želi biti oplođen Životom koji se daruje odozgor. I drugi liturgijski tekstovi nose jednak sadržaj: "Nek' usklikne zemlja, prožeta nebeskom rosom, kako bi svomu Otkupitelju radosna prinijela predivne dare." ("Exultet terra caelesti rore perfusa, ut redemptori sui leta valeat offere splendida vota." (Ravenatski svitak, Ve 1335) Procvalost života i životnoga nastojanja Crkve dolazi odozgor. Otvorenost cvijeta govori o primanju i darivanju. Njegova je ljepota darovana, izrasla iz plodnosti zemlje i iz oživljenosti rosom koja dolazi odozgor. Ulazna antifona u došašću to prelijepo kazuje: "Rorate, caeli, desuper, et nubes pluant iustum; aperiatur terra et germinet Salvatorem." – hrvatski prijevod koristi glagol cvjetati: "Rosite, nebesa, odozgor, i oblaci, daždite Pravednika! Neka se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem!"

Cvijet priziva na otvorenost životvornomu davanju, snazi koju sami sebi ne možemo dati. Podsjeća na riječi apostola Pavla: "Što imaš da nisi primio?" (1Kor 4,7). Cvijet je simbol zore, buđenja, mladosti, proljeća. Upravo su to značenja koja Crkva želi pokazati svojim poslanjem u svijetu, upregnuta u kotač kristovskoga poslanja i ujedno otvorena rosi Duha Svetoga koji svemu daje novost života.

Osam prečki kotača, u koje je utopljen monogram Krista, pokretača svega, prerastaju u osam latica rascvaloga cvijeta koji odražava novost života u Kristu. U kršćanskoj simbolici broj osam simbolizira potpunu novost, novost koja je odozgor darovana ljudskomu nastojanju koje svoje savršenstvo doseže u broju sedam. Osam je znak novoga početka, novoga ritma, oživljena božanskim kretanjem, začetim u Kristovu uskrsnuću. Zato su kršćani dan uskrsnuća, nazvali osmim danom, prenoseći simboliku "osmoga dana" na nedjelju koja u ritam ljudskoga i crkvenoga vremena unosi ritam vječnoga. Crkva diše ritmom vječnosti, utemeljena na Kristovu djelu spasenja koje je kotač nove povijesti i novoga svijeta, te okrijepljena rosom Duha Svetoga koji joj uvijek vraća mladost života.

Cvijet Duha niknuo je iz Kristove pobjede nad smrću; iz ljudskoga trpljenja, iz drveta križa kao drveta života, vraćajući čovjeku pristup otajstvu i objavi spoznaje o dobru i zlu. To je razlog zbog kojega i liturgija na Veliki petak križu pjeva: "S takvim lišćem, cvijetom, plodom nema ga ni koji gaj. Slatko drvo, slatki čavli nose teret slatki taj." ("Nulla talem silva profert flore, fronde, germine. Dulce lignum dulci clavo dulce pondus sustinens!") Čitav grb izražava poniznu molitvu Bogu da biskup, obradovan Radosnom viješću u ljubavi prema Crkvi služi u novosti duha, podupiran i nošen molitvom i životom vjernika.

IKA