SUSRET KARDINALA BOZANIĆA S NOVINARIMA

 

     U organizaciji Ureda za odnose s javnošću Zagrebačke nadbiskupije, a u povodu blagdana blaženog Alojzija Stepinca u petak 8. veljače u prostorijama Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić susreo se s novinarima crkvenih i svjetovnih medija koji prate događaje iz života Crkve.

U ime organizatora, okupljenima je dobrodošlicu izrazila voditeljica Ureda mr. Matilda Kolić Stanić. Kardinal Bozanić pak je istaknuo kako ime Alojzija Stepinca ima veliki značaj za svakog pojedinca, za Crkvu u hrvatskom narodu, ali i za opću Crkvu. Stepinac je postao znak našega prepoznavanja, jer je u svojoj sažeo cijelu našu povijest, rekao je kardinal Bozanić, te istaknuo kako je kao čovjek kršćanin, ali i kao zagrebački nadbiskup svjestan uloge koju danas novinari imaju u našem društvu. Mogu reći osobno često puta molim za vas i želio bi da svako vaše nastojanje bude uistinu u službi čovjeka i da vi to možete osjetiti svojoj dubini, rekao je kardinal Bozanić te izrazio radost radi prisutnosti don Živka Kustića, najvećeg, kako je rekao, katoličkog novinara zadnjih desetljeća u Hrvatskoj.

O ulozi i značaju bl. Alojzija Stepinca govorio je don Živko Kustić. On je podsjetio, kako je Stepinac za hrvatske katolike novinare koji su počeli djelovati 1963. godine bio ono što je od početka bio i ono što sve više postaje: znak hrvatske crkvenosti, znak hrvatskog katolištva, što je na kraju i u prigodi beatifikacije proglašeno cijelom svijetu. Istaknuo je kako to ne smijemo nikad zaboraviti, jer je od svih stotina i stotina koje je proglasio blaženima i svetima Ivan Pavao II. samo za Stepinca rekao kako je on zapravo sažetak katoličkog stava prema svim diktaturama 20. stoljeću. Potom je don Kustić povukao paralelu između odlomka iz Evanđelja o Isusovoj kušnji u pustinji (Mt 4,1-11) i napasti na koje je i Stepinac u svoje ime i u ime Crkve u svom narodu vrlo određeno odgovorio. Stepinac je kao i Isus u pustinji odgovorio suprotno od onoga što se od njega tražilo. On odbija ponudu države za prekid sa Svetom Stolicom što bi Crkvi zasigurno osiguralo bolji položaj i odlazi zatvor, odlazi u pustinju. Crkva ostaje bez svih svojih imanja i bez ikakvih osiguranih prihoda i to traje gotovo pola stoljeća. Nikada u povijesti, ni prije, ni poslije ni svećenik ni Crkva narodu nisu toliko značili i nisu bili toliko bliski kao u to doba kad je Stepinac na čelu cijelog našeg episkopata i klera pokazao da Crkva ne podliježe bogatstvu. Nadalje, Evanđelje govori o čudima. No, 45. i dalje ne događaju se čudesa, nema nebeskih objava, nema svetaca s nekim posebnim manifestacijama, ali veliko je čudo patnja Crkve. Više od 600 svećenika i redovnica su uglavnom bez suda pobijeni ni krivi ni dužni, a stotine i stotine svećenika su suđeni i poslani u zatvore. Ali pokazalo se, da ta Crkva može izdržati u svojoj patnji, u svojem svjedočenju i bez pomoći države. Treća napast Sotone je poziv Isusu da mu se pokloni. Vlast traži od Crkve, tražila je i onda, tražit će i skoro svaka vlast da Crkva s njom zajedno vlada: bilo kao suvladar, podvladar ili plaćenik. Isus to odbija, Stepinac to odbija. To čudo Stepinčevog trostrukog odbijanja državnih napasti partijskih komunističkih napasti koje se toliko podudara s Evanđeljem pokazuje smisao Stepinčevog postojanja u tom stoljeću. Crkva je u zagrebačkom nadbiskupu i svima koji su s njima bili povezani, praktički sve što je u Crkvi u Hrvata mislilo prihvatila Isusov odgovor Sotoni, podsjetio je don Kustić, te istaknuo da kad bi Crkva danas znala to do kraja pratiti i o tome do kraja razmišljati mnoge bi napasti bile izbjegnute. Nadalje, don Kustić je podsjetio kako se često ističe da je Stepinac surađivao s vlastima, no to se čini jednostrano. To što crkveni poglavar s vlastima razgovara što ih prima kao vlast, nije nikakav znak da on tu vlast smatra zakonitom, da ju potvrđuje da joj podilazi, nego naprosto da hoće razgovarati s onim koji u njegovom narodu može činiti veliko dobro i veliko zlo. Crkva svojim kontaktom s vlastima ne potvrđuje zakonitost, nego faktičnost vlasti. U tu svrhu, Kustić je preporučio novinarima knjigu pok. o. Celestina Tomića, OFMConv "Moć pisane riječi". Nadalje, je podsjetio kako smo mi postali stepinčevska Crkva, stvorio se jedan tip hrvatskog katolištva koje se s pravom zove stepinčevsko. A to znači pod svaku cijenu slobodno od svakog pritiska države, od svakog pritiska poznate prikrivene vlasti, od svakog pritiska novca i ugleda i surađivanja s vlastima. Na kraju je Kustić podsjetio, kako uvijek treba imati na umu Stepinčevo načelo: vjeran svome narodu i vjeran svome Bogu.

Nakon izlaganja don Živka Kustića, na pitanja novinara odgovarao je kardinal Josip Bozanić.

Na pitanje o mišljenju o novom prijedlogu zakona o radu nedjeljom, kardinal Bozanić je istaknuo kako o samom prijedlogu ne može govoriti, jer on još nije u javnoj raspravi. No, podsjetio kako je jasan stav Crkve o nedjelji kao danu obitelji, danu koji treba sačuvati za čovjeka, a kao članovi Crkve znamo što nedjelja za nas znači. Na novinarsko pitanje o kanonizaciji blaženog Stepinca, kardinal Bozanić je ukratko pojasnio proceduru koja nije stvar tehnike, već kompleksan proces. Crkva poziva na molitvu da se taj proces što prije dovrši. Odgovarajući zatim na pitanje o razlozima smanjenja nataliteta, kardinal je izrazio svoje mišljenje kako je bitan uzrok strah i to strah čovjeka današnjice pred odgovornošću, pred ulaskom u brak, pred zauzimanjem stava koji može biti zauvijek. U vrijeme kad se propagira tolika sloboda, kad se suočavamo na pojedinim područjima s tolikim napretkom, čovjek osjeća strah pred budućnošću. Stoga, podsjeća kardinal, mi u Hrvatskoj bismo morali odgovorno o tome pisati, razmišljati i promicati otvorenost prema životu, prema čovjeku, prema budućnosti, jer je to kršćanski i ljudski stav. U pogledu ekumenizma, kardinal Bozanić je istaknuo kako Katolička Crkva otvoreno podržava svako ekumensko nastojanje, no podsjetio je kako je važno ekumenizam spustiti u bazu, jer ekumenizam nije političko pitanje, već duboko vjernički proces. Kardinal Bozanić osvrnuo se i na pitanje stanja svećenika u Hrvatskoj. Rekao je kako je krajem 80.-ih i početkom 90.-ih godina zabilježen stanovit pad, a početkom 2000. godine vidi se pomak na bolje u pogledu svećeničkih zvanja. To je ilustrirao podatkom da je 1997. godine kada je došao na mjesto zagrebačkog nadbiskupa, nadbiskupija imala 48, a danas ima 74 bogoslova. O ulozi crkvenih pokreta i zajednica u društvu, kardinal Bozanić je rekao kako je potrebno da se u društvu očituju ne samo pojedinci, nego se to očekuje od organiziranih vjerničkih skupina, da traže svoja zakonita prava. Oni kao i drugi članovi društva imaju ista prva, i zato bi bilo potrebno da se čuje glas te većine koja je u javnosti šutljiva, rekao je kardinal. Na pitanje o stavu Crkve vezano uz ZERP, kardinal je rekao kako se Crkva ne izjašnjava o tome, no podsjeća kako Crkva zastupa određena načela. Tako i u ovom slučaju se moramo voditi načelom da niti u europskim integracijama ne smijemo dozvoliti da neki budu jednaki, a neki jednakiji. Ako je nešto dozvoljeno jednome i drugome, neka bude i trećemu. U tom pogledu je potrebno da i državne vlasti razgovaraju sa sugovornicima ne na koljenima, nego ravnopravno. I ako se daje takav dojam, onda i sugovornik odgovornije pristupa, podsjeća kardinal. Vezano uz pitanje što je bl. Stepinac učinio za Slovence, kardinal Bozanić je podsjetio kako je Stepinac primio mnoge svećenike. Kao zahvalu prije dvije godine Mariborska biskupija je u zagrebačku katedralu organizirala zahvalno hodočašće i to je sigurno svijetao znak koji nam pokazuje put zajedništva i u teškim trenucima, podsjetio je Bozanić. Također je kratko pojasnio i crkvenu praksu u pogledu osnivanja novih biskupija, a posljednje pitanje na koje je odgovorio ticalo se ovlaštenih svećenika egzorcista u Hrvatskoj. Kardinal Bozanić je pojasnio, kako je to pravo pridržano mjesnim ordinarijima. U pogledu Zagrebačke nadbiskupije, rekao je kako je odredio svećenika. Istaknuo je kako se kod nas rade skazanja pred medijima, a to je anticrkveno. Zbog zaštite osobe koja bi bila u toj nevolji i svećenika koji vrši veoma delikatnu službu, on i ja ne želimo da se to u javnosti zna, jer je to praksa Crkve. To je služba u Crkvi, a službe ne možemo umanjivati, samo neke službe su takve naravi da se o njima ne govori radi njihove naravi, rekao je kardinal.

Nakon susreta novinari su razgledali Muzej blaženoga Alojzija Stepinac u kuli Nebojan, te treću galeriju tornja zagrebačke katedrale uz stručno vodstvo dipl. inž. građ. Zvonimira Rukavine.

IKA