Tragom optužaba na račun Caritasova doma u Brezovici: HOĆE LI TKO ODGOVARATI ZA KLEVETU?

 

     Očito je da se već dulje vrijeme u hrvatskoj javnosti takvim krajnje staljinističkim metodama diskreditiraju brojni vjernici i vjerničke ustanove a da baš nitko iz sadašnjih struktura vlasti, novinarske strukovne udruge, HHO-a ili ostalih udruga za promicanje i zaštitu ljudskih prava nije nikada niti jednom riječju upozorio na to.

Hrvatska je javnost ovih dana ponovno bila zgranuta i šokirana novinskim natpisima i televizijskim emisijama o novom »slučaju« u Brezovici. Mediji su još jednom, tobože, »raskrinkali« zlostavljanje nepokretne 10-godišnje djevojčice u Kući bl. Alojzija Stepinca. Tako je npr. »Slobodna Dalmacija« od 17. listopada na stranici i pol donijela tekst Nataše Škaričić s velikim naslovom: »Nepokretno dijete izudarano je po prsima i tjemenu«, a »Novi list« od 15. listopada osvrt Bratonije Martinović znakovitoga naslova »Kraj skrivanja« u kojemu je doslovce ustvrdila: »Caritasov dječji dom u Brezovici opet je na udaru. Štićenica doma bila je toliko izudarana da su je djelatnici doma doveli u bolnicu.« Njima se pridružio i »Jutarnji list« od 16. listopada te objavio kolumnu Borisa Vlašića »Smijeh djece iz Brezovice« prepunu gorčine i osude prema Caritasovim djelatnicima: »Sve ozljede su logične za one koji vode dom ali ne i za one koji izvana saznaju o samoozljeđivanju djece«, kao i »Večernji list« od 16. listopada u kojemu se Dražen Ćurić u tekstu »Dijagnoza: u Brezovici slabo uče« pridružio tvrdnjama o skandalu: »Dom za nezbrinutu djecu u Brezovici, koju vodi Katolička Crkva, ponovno je u središtu skandala.« Senzacionalistički tonovi o novome skandalu u Brezovici prevladavali su uglavnom i u televizijskim emisijama. Budući da su sve spomenute kategoričke tvrdnje, zaključci i ocjene dani prije bilo kakvih službenih mjerodavnih nalaza, zamolili smo s. Jelenu Lončar, ravnateljicu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, za kronologiju događaja i komentar teških optužaba.

Službeni inspekcijski nalazi

Nakon inspekcijskog nadzora u Kući bl. Alojzija Stepinca u Brezovici izdala je Policijska uprava zagrebačka službeno priopćenje od 17. listopada u kojemu stoji:

»Policijski službenici Policijske uprave zagrebačke obavili su izvide glede slučaja doma u Brezovici i tom prilikom nisu utvrđeni nikakvi elementi kaznenog djela, prijestupa ili prekršaja.«

Istoga je dana službeno priopćenje o istome predmetu izdalo i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi:

»Inspekcijski nadzor u Kući bl. Alojzija Stepinca u Brezovici koja skrbi o djeci s mentalnim oštećenjima i pridruženim smetnjama završen je. Utvrđeno je da su zadovoljeni svi uvjeti propisani Zakonom o socijalnoj skrbi i Pravilnikom o uvjetima glede prostora, opreme, stručnih i drugih radnika te načinima pružanja skrbi izvan vlastite obitelji koju pruža vjerska zajednica i udruga, te druga pravna osoba (NN 92/04).

Utvrđeno je kako u segmentu njege broj zaposlenih osoba premašuje standarde propisane Pravilnikom.«

Ljubaznost u dječjoj bolnici

»Sve je započelo u noći s petka 10. listopada na subotu« - pripovijeda s. Lončar - »kada je dežurni noćni pazitelj, deset minuta nakon što je obišao sobu u kojoj se nalazila 10-godišnja djevojčica s teškom mentalnom retardacijom, iz nje čuo vrisak i plač djeteta. Ona je po liječničkim nalazima hiperaktivna, s Downovim sindromom, znacima (auto)destrukcije i agresivnosti prema drugima. Pohitio je odmah nazad u sobu i na podu našao spomenutu djevojčicu i uz nju drugu dvije-tri godine stariju. Desetogodišnjakinja je imala malu posjekotinu na bradi i kvrgu na glavi. Dežurni je posjekotinu isprao, na glavu stavio oblog te nakon nekog vremena dijete stavio nazad u krevet procijenivši da nema potrebe zvati hitnu medicinsku pomoć oko tri sata u noći. Sve je pedantno u knjigu zapažanja zapisao i također usmeno prenio jutarnjoj smjeni što se te noći dogodilo. Pretpostavio je da su djeca jedno drugo izvukli iz kreveta, da su se naguravala i da je jedno od njih na taj način dobilo ozljede. No, upozorio je djelatnike dolazeće smjene da pripaze na njezino ponašanje jer se ipak bojao da nije slučajno došlo do potresa mozga. Usputno, potrebno je reći kako propis Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi nalaže da na pedesetero takve djece bude po noći jedan dežuran, a mi ih na šezdeset i dvoje imamo tri. Budući da se dijete već ujutro nije uobičajeno ponašalo, vjerojatno i zbog neispavanosti, medicinska je sestra pozvala hitnu pomoć koja je dijete odvezla u Dječju bolnicu u Klaićevu. Već u subotu naši su djelatnici bili u obilasku djeteta, što su učinili i u nedjelju, i tamo su od dežurnih dobili obavijest kako s djetetom nema većih problema te da će u ponedjeljak biti otpušteno. Tako je i bilo, s jednim šavom na bradi, vraćeno je u Brezovicu. Uredno smo i ljubazno dobili otpusno pismo, nitko nam ni riječi nije rekao da postoji bilo kakva sumnja o ozljedama ili da je predmet čak predan policiji. Nastavljamo skrb o djetetu, po nama se nije ništa posebno dogodilo o čemu bismo trebali izvijestiti javnost, medije, mjerodavne ustanove i sl. jer su lakša ozljeđivanja u takvim slučajevima uobičajena.«

Inspektori opovrgavaju otpusno pismo

»U poslijepodnevnim satima počeli su nas nazivati novinari svih vodećih dnevnih glasila jer da imaju obavijest kako je Dječja bolnica u Klaićevoj podnijela prijavu zbog sumnje u zlostavljanje djeteta. Tako nam prva informacija o mogućem zlostavljanju djeteta nije došla iz bolnice nego iz medija. Već istu večer udarna vijest večernjih vijesti Nove TV bio je novi 'slučaj Brezovica'. Osobno sam odmah u utorak 14. listopada ujutro najprije otišla u Brezovicu vidjeti dijete, a nedugo nakon toga došli su inspektori Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstva unutarnjih poslova. Zamolila sam ih da prvo odu vidjeti dijete i pogledaju o kojoj je količini i težini ozljeda riječ. Nakon pregleda uvjerili su se da na djetetu ne postoji dio ozljeda koji su navedeni u bolničkome otpusnom pismu. Konkretno, citirat ću zapisnik Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi: 'Obzirom da su službene osobe jučer 14. 10. 2008. godine prilikom provođenja nadzora u prisutnosti liječnice Caritasa i inspektora krim. policije vidjeli dijete te izvršili uvid u ozljede koje su prisutne kod djeteta, ponovno naglašavamo da nisu od strane inspektora primijećene neke od ozljeda navedene u otpusnome pismu, a to su: višestruka natučenja, oguljotina kože na vratu te ozljede na nogama. Na nogama djeteta nije bilo nikakvih ozljeda.' Dakle, sve navedene ozljede, da su postojale, nisu mogle preko noći nestati. Taj dio otpusnoga pisma opovrgnuo je i dječji kirurg, sudski vještak, angažiran od Caritasa radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica. On je svoj nalaz zaključio: 'U sudsko-medicinskom smislu sve utvrđene ozljede kod (xy) predstavljaju u svom zbiru laku tjelesnu ozljedu.'«

Neistine ravnatelja dr. Roića

»Otpusno pismo od 13. listopada potpisao je dr. Miroslav Gjurašin, a ravnatelj bolnice dr. Goran Roić već istoga dana medijima dostavlja priopćenje u kojemu stoji da je kod djevojčice riječ o 'kontuzijskom žarištu na vratu', 'kontuzijama prsnoga koša' i 'višestrukim hematomima na nogama' (v. 'Slobodna Dalmacija', 17. 10, str. 5).

Ovdje bih postavila pitanje o moralnom postupanju ravnatelja dječje bolnice. Nije upitno da je bolnica sumnju za zlostavljanje djeteta morala prijaviti jer su to dužni učiniti svi građani i sve ustanove. No, ravnatelj bolnice 'izlazi' u medije s kategoričkim tvrdnjama koje su neistinite. Smatramo da je time bitno narušio kodeks medicinske etike po kojoj bi trebao štiti prava bolesnika, a posebice djeteta.

Znakovito je da se dr. Roić nije odazvao na sudjelovanje u televizijskoj emisiji 'Hrvatska uživo' u četvrtak 16. listopada, u kojoj je sudjelovao dr. Ante Čizmić, kirurg, koji je dijete zaprimio i medicinski 'obradio' prvi put, tj. tri tjedna ranije. On je samo poslao službeno očitovanje u kojemu je naveo da je riječ o nepokretnom djetetu, iz čega u tom slučaju proizlazi, kako su to i svi mediji isticali, da ne može biti riječi o samoozljeđivanju. No, dr. Roića je demantirao ne samo dr. Čizmić nego i sudski vještak koji je doslovce ustvrdio da je djevojčica 'pokretna na kraće udaljenosti bez ikakve pomoći, brzo se premješta, uglavnom se diže na noge, hoda širokom bazom i posjeda na pod a da pri tome nema koordinacije'.«

Pravobraniteljica protiv istine

Nakon opisa cijeloga »slučaja« Caritasove ravnateljice s. Jelene Lončar nameću se sama po sebi brojna pitanja. Njima svakako treba pridonijeti i, najblaže rečeno, čudno ponašanje pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić koja je u cijeloj toj priči šutjela cijeli tjedan. Tek u petak 17. listopada s. Lončar dobiva na stol njezin dopis u kojem ona moli da joj se žurno dostave sve činjenice vezane za cijeli slučaj. Već sutradan 18. listopada u »Novome listu« pravobraniteljica izjavljuje »da treba temeljito ispitati kvalitetu kadra koji radi s djecom u Brezovici, provjeriti odgovara li njihovo znanje, stručnost, senzibilitet i motivacija realnim potrebama djece s teškoćama u razvoju s kojom oni rade«. Ona, dakle, dovodi u pitanje stručnost, temeljitost i kvalitetu rada inspekcije Ministarstava zdravstva i socijalne skrbi koje je dan prije dalo vrlo pozitivnu ocjenu o kvaliteti i stručnosti (v. izvješće u okviru).

Ne smije se previdjeti ni odnos medija prema onima koji se a priori nisu slagali s donošenjem konačnih sudova prije stručnih nalaza, kao što je to slučaj s dr. Antom Čizmićem. Sva je njegova profesionalnost, moralnost i dostojanstvo u »Slobodnoj Dalmaciji« od 17. listopada dovedena pod upitnik argumentacijom: »doznajemo da je član Udruženja hrvatskih katoličkih liječnika«. Očito je da se već dulje vrijeme u hrvatskoj javnosti takvim krajnje staljinističkim metodama diskreditiraju brojni vjernici i vjerničke ustanove, a da baš nitko iz sadašnjih struktura vlasti, novinarske strukovne udruge, HHO-a ili ostalih udruga za promicanje i zaštitu ljudskih prava nije nikada niti jednom riječju upozorio na to. Stoga je teško povjerovati da će se ispričati bilo tko od onih koji su u ovome slučaju oklevetali Caritasov dom u Brezovici, kako je to s. Lončar poželjela u obraćanju medijima. Ne preostaje joj, nažalost, ništa drugo nego svim pravnim sredstvima zaštiti prava djece-štićenika, svih djelatnika koji se s puno ljubavi i požrtvovnosti trude u radu s takvom djecom, ugled Caritasa i na kraju Katoličke Crkve. Nepopravljiva šteta je već nanesena, ne samo što se tiče dosadašnjih i mogućih donatora, jer tko će davati novac ustanovi u kojoj nestručne i nastrane osobe čuvaju djecu, nego i zbog budućeg zapošljavanja stručnoga kadra. Razumljivo je kako nitko ne želi biti »stigmatiziran« da je radio u takvoj ustanovi. To najbolje dokazuje odluka troje defektologa. Naime, premda Caritasov dom u Brezovici kadrom premašuje standarde, namjeravalo se putem javnog natječaja zaposliti još tri defektologa. Javili su se, ali su nakon medijskih napisa odustali.

Inspekcija u Dječjoj bolnici

Na tiskovnoj konferenciji u povodu otvaranja rada novoustrojenog Odjela pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, koji će se baviti smanjivanjem liste čekanja, u ponedjeljak 20. listopada ministar dr. Darko Milinović na novinarski upit osvrnuo se i na »slučaj Brezovica«. Na pitanje: ako Povjerenstvo ministarstva nije utvrdilo nikakvih nepravilnosti, a isto tako u policijskom izvješću stoji da tom prilikom nisu utvrđeni nikakvi elementi kaznenog djela, prijestupa ili prekršaja, hoće li odgovarati za svoje postupke liječnik koji je istupio u javnost - ministar Milinović je odgovorio da je upućena inspekcija u Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici. Kazao je: ukoliko se utvrdi da je bilo nepravilnosti s bolničke ili liječničke strane da će liječnik odgovarati za svoje postupke jer je u interesu zaštiti dijete. Posebno se osvrnuo na to je li liječnik smio iznijeti djetetovu dijagnozu u javnost. Na pitanje može li Ministarstvo zatvoriti ustanovu poput Caritasa, dr. Milinović je odgovorio da može ukoliko se uoče nepravilnosti.

Stipan Bunjevac, GLAS KONCILA