"KRIVOTVORENJE STVARNOSTI" - komentar Ivana Miklenića, glavnog urednika "Glasa Koncila"

 

     Ako hrvatski građani svoju informiranost o stvarnom stanju u suvremenom hrvatskom društvu, o procesima koji se u njemu događaju, o krizama kroz koje prolaze pojedini društveni krugovi i područja djelovanja, crpu isključivo iz društvenih medija, iz onoga što se objavljuje na malim ekranima, u radijskim emisijama i novinskim tekstovima, onda nemaju nikakvih mogućnosti ni izgleda da bi poznavali hrvatsku stvarnost kakva ona uistinu jest. »Potrošači« tih društvenih medija trajno su izloženi konstrukcijama, preuveličavanjima, umanjivanjima, podvaljivanjima ili prešućivanjima te im se tako plasira umjetna, izmišljena, stvarnost, onakva kakvu bi određene ideološke i političke snage željele. Udarne vijesti i prve stranice u društvenim medijima često ne slijede ni minimum profesionalnih kriterija samo da bi bile plasirane senzacije ili »senzacije«, afere ili »afere«, a na štetu istine, prava na informiranost o bitnim stvarima. Medijski uraci često su tako pristrano interpretirani da posve zamagljuju stvarnost, da neznatne ili posve sporedne pojave postaju glavne i bitne, a stvarno glavne i bitne činjenice i pojave i ne dolaze pred oči ili uši medijskog potrošača. Još je gore stanje glede manje važnih vijesti ili događanja te u medijima često ima prostora za apsolutno nevažne i banalne događaje, a nema za relativno važne i zanimljive inicijative ili događaje. Život i stvarnost svakoga društva neizmjerno su bogatiji i zanimljiviji od medijske prezentacije i interpretacije, pa svaki imalo svjestan građanin, a osobito svaki vjernik, mora činiti dodatni napor da bi bio što bolje upoznat sa stvarnom hrvatskom suvremenom zbiljom i ne nasjedati podvalama kojima se nebitne stvari ili pojave plasiraju kao bitne i glavne.

I Katolička Crkva u Hrvatskoj i pojedini njezini članovi ili ustanove izloženi su trajnim manipulacijama, konstrukcijama, podmetanjima, preuveličavanjima slabosti, prešućivanjima dobroga i pozitivnoga. Pamti li itko je li se poslije posljednjeg pohoda pape Ivana Pavla II. Crkvi i Republici Hrvatskoj potkrala još koja udarna vijest odnosno prva stranica o djelovanju ili događanju u našoj Crkvi a da to nije bilo negativno obojeno? Istodobno svaki prosječni medijski »potrošač« sasvim sigurno pamti brojne naslovnice i udarne vijesti kojima se optuživalo, sudilo ili manipuliralo kojim događajem, pojavom ili sumnjom o mogućem događaju iz života Crkve. I to je veoma jasan pokazatelj da medijski uraci, osim onih koji su na neki način crkveni ili na javnoj radio-televiziji priređeni od djelatnika vjerskoga programa, javnosti ne posreduju objektivnu i istinitu sliku ni Crkve ni događanja u njoj. Građani, a osobito vjernici, koji ipak žele biti objektivno informirani o Crkvi i stavovima, njezinim ili njezinih djelatnika, ili o događanjima u Crkvi kao velikoj zajednici, ne mogu se niti se smiju osloniti na ono što im nude društveni mediji - jer će ostati dezinformirani i prevareni.

Tipičan primjer konstruiranja i napuhivanja događanja u Crkvi pružio je Jutarnji list od 11. studenoga kad je na prvoj stranici golemim slovima kao najudarniju vijest toga izdanja objavio naslov »Sudcu zabranili propovijed«. Ta medijska konstrukcija objektivno ne zaslužuje pozornost, no budući da je i taj list nastavio svoju kampanju a uključio se i HTV, vjerojatno je dio javnosti ostao u najmanju ruku zbunjen. Kako je postupilo uredništvo, najbolje ilustrira podatak da je u tom istom broju na kraju teksta objavilo službeni stav koji je u ime Zagrebačke nadbiskupije iznijela voditeljica Ureda za odnose s javnošću, ali tako da je dio u kojem se doslovno kaže »Zlatku Sudcu nitko nije zabranio propovijedati« smišljeno prepričan, a ostatak naveden kao citat. To znači da su uredništvo i novinar znali pravu istinu, ali jer je ona rušila njihov koncept za senzacionalistički naslov i za senzacionalističku priču, ignorirali su je. Treba li prosječni čitatelj više vjerovati službenoj crkvenoj predstavnici ili novinaru i listu koji često blate Crkvu? U Crkvi, naime, postoji kazna uskrate nekih svećeničkih ovlasti u opravdanim i očitim razlozima, no svećenik Sudac nikada nije kažnjen takvom kaznom, a kad bi bio kojim slučajem kažnjen on ili neki drugi svećenik, ne postoji razlog da to Crkva ne bi i objavila.

No ta konstrukcija i podvala nije bila dovoljna pa je Jutarnji list i na svojoj internetskoj stranici i u tiskanom izdanju tobožnju zabranu proširio i na pisanje IKA-e i Glasa Koncila o svećeniku Sucu, premda je GK u prošlom broju na 26. stranici u članku pod naslovom »Nova umjetnička djela« izvijestio da je svećenik Sudac darovao svoj kip svetištu Sveta Mati Slobode. U tom tekstu Jutarnjega lista (koji nije svojim čitateljima objavio primljeni demanti Glasa Koncila) podmeće se tendenciozno GK-u da nije izvijestio o misi na kojoj je bilo 5.000 vjernika, a činjenica je da ni Jutarnji list ni GK ne izvještavaju o svakoj misi na kojoj se okupi 5.000 vjernika, što je npr. u Mariji Bistrici tijekom hodočasničke sezone gotovo svake nedjelje. Jutarnji list ustrajao je u svojoj manipulaciji i u subotnom izdanju te je u Magazinu u rubrici »Spin & Fakat« kao činjenicu naveo da je u emisiji HTV-a »Hrvatska uživo« (u kojoj je u srijedu novinar Jutarnjega lista ponavljao svoje konstrukcije) samostalni nastup »rezerviran samo za premijera i predsjednika države«. Svi gledatelji te emisije znaju da je to netočno, neistina, pa je to očit znak dokle ide bezočnost u obrani konstrukcije i manipulacije. Ujedno je to novi podsjetnik kome ipak valja vjerovati: novinaru i Jutarnjem listu ili službenoj predstavnici Zagrebačke nadbiskupije.

 

GLAS KONCILA