NADBISKUP PRENĐA OBRATIO SE JAVNOSTI U POVODU HAŠKOG SUĐENJA HRVATSKIM GENERALIMA

 

    Što je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa rekao u dokumentarnom zapisu koji je na početku haškog procesa obrana generala Ante Gotovine prikazala u uvodnom nastupu? "Dužni smo biti povezani s generalima u molitvi i mislima i dati im duhovnu podršku da izdrže u ovim teškoćama. Na ovome svijetu nije jednostavno izvagati mjeru onoga što treba netko trpjeti, mjeru pravednosti i onoga što bi pred svakim čovjekom trebalo biti prema njegovoj zasluzi. Ali i u ovom trenutku koji nije jednostavan, kao vjernici svjesni smo da pred Bogom možemo biti mirni kad učinimo ono što smo mogli učiniti", rekao je zadarski nadbiskup te pojasnio razloge zašto je pristao dati garancije u korist obrane generala Gotovine i na čemu temelji tako iznesene stavove. Izjašnjavanje u korist generala proizlazi iz nadbiskupova osobnog poznavanja generala Gotovine za vrijeme ratnih zbivanja.

"Osjetio sam se obvezatnim posve otvoreno i ovaj put reći - prvo: meni, a vjerujem i nikome u hrvatskoj javnosti, nije prihvatljiva formulacija Haškog tužiteljstva da je ono što se činilo za vrijeme rata, s ciljem da se oslobodi i ujedini hrvatska država, udruženi zločinački pothvat. To je neprihvatljivo iz mnogo razloga jer je stvarnost sasvim drugačija. Ono što su činili generali bila je silna težnja jednog naroda, vlasti i jedne države da oslobodi područja koja su bila okupirana i etnički očišćena. Zato naši generali i ratnici koji su imali zadatak obaviti vojne operacije zaslužuju velika priznanja jer su dali neprolazni doprinos slobodi svoje zemlje i kasnijem razvoju koji pokazuje kako jedna slobodna država može izgrađivati svoju budućnost. Drugo: Ako je Haški sud pravi sud, istinski, objektivni, a trebao bi biti takav a ne politički sud; a bojim se da može biti politički sud i da se s tom namjerom želi izjednačiti krivnja agresora i onih koji su napadani, razarani i uništavani; onda predviđam pozitivan ishod suđenja i oslobađanje optuženih generala. Naime, istinski sud koji traži argumente naći će da je obrana domovine i da su operacije za njeno ujedinjenje etički opravdani potezi i djelovanja; da je taj čin bio zakonit i izveden na vojnički način, sukladan međunarodnim propisima o ratovanju. Treće: rekao sam da su obrana generala i hrvatska Vlada, po mom sudu, dužni pružiti sve dokaze u korist generala, sve što je odražavalo ozračje i zapovjedne odredbe u vrijeme kad su se izvodile operacije. Ako je bilo kakvih zločina neka se dokažu i objektivno procesuiraju. Od toga ne bježi nitko, ni hrvatski generali, tako treba biti iz objektivnih i moralnih razloga na koje se pozivamo u onome što se zove ratno djelovanje. Ako se tako stvari postave, obrana i generali imaju izgleda da optužnica može pasti i mogu biti oslobođeni od tih optužbi", izjavio je mons. Prenđa.

U kolovozu 2007. g. nadbiskup je dao i jamstvo za generala da čeka početak suđenja sa slobode. "Kad sam prošle godine to bio zapitan od samog generala u želji da sa slobode očekuje suđenje, rekao sam mu da sam spreman reći svoju riječ koju sam izrekao u prilici kad me pozvao da govorim časnicima o etici u ratu. To je bilo 1993. g. za vrijeme priprema akcije Maslenica kojom je oslobođen južni dio Hrvatske. Htio sam posvjedočiti da me general Gotovina osobno pozvao da pred sudionicima akcije govorim čega se trebaju držati po kršćanskim, etičkim načelima. Održao sam konferenciju i rekao da je oslobađanje domovine sveta dužnost hrvatskih vojnika. U vojnim akcijama se trebaju držati etike koja se traži i u ratnim operacijama. Rekao sam da nije etički silovati, razarati, ubijati civile i one koji su dočekali vojnike, istjerati ih iz kuća i da su dužni držati se tih načela; osloboditi domovinu, ali znati da postoje i pravila ponašanja. Kad sam završio to predavanje general Gotovina mi je rekao: 'Jako mi je bilo važno da ste to rekli našim časnicima jer će oni voditi operacije. Ja ću se truditi da se toga držimo'. U kasnijim prilikama kad sam ga susretao, a bilo je to u našem Nadbiskupskom domu u prigodi blagdana, rekao je 'U mnogim prilikama mi je jako koristilo ono što sam čuo od vas, ali i mojim časnicima'. Bio sam spreman to izreći javno. Postoji taj dokument, sačuvano pisano predavanje koje sam održao. Taj dokument i danas posjedujem u originalnom izgledu", rekao je nadbiskup Prenđa.

Na pitanje je li i u kojem trenutku dvojio pri traženju njegovog očitovanja u korist generala Gotovine; kao biskup, član hijerarhije Crkve, kako se osjećao izlažući se iskazom haškoj instituciji, mons. Prenđa je rekao: "Nikad nisam ni jednog trenutka pomislio da li bi to trebalo učiniti. Moje duboko uvjerenje je da me general Gotovina iskreno pozvao da ljudima kažem kršćanski pogled na etiku u ratu i miru, da je on to iskreno mislio i da je bilo istinito što je želio učiniti sa svojim časnicima. Nikad nisam u sebi pomislio da tu istinu ne bi trebalo reći. Nije važno koji je sud, Haški sud, ne mislim pritom na podcjenjivanje nego na instituciju ovog svijeta, na međunarodni sud. Ali uvijek pretpostavljamo da sud traži istinu i da tu istinu treba reći; da je glavni zakon reći istinu. I reći je u prilog onoga koji je tu istinu bio kadar jednog dana dozvati u obliku konferencije koju je trebao održati jedan katolički biskup. I ako to treba reći pred javnošću, medijskom i svakom drugom, ako to treba i usmeno reći, onda biskup koji je to rekao, govorio i koji je imao pred sobom ljude, konkretne i spremne na slušanje, s pitanjima i odgovorima, onda to treba reći, čak usmeno, pred bilo kojom institucijom ovog svijeta. Nisam osjećao nikad zašto bih to trebao reći, nego osjećao sam poticaj u savjesti da to trebam reći. To je bio razlog mog djelovanja i posve otvorenog govora o onome što je tražio general i čega se po mom sudu držao general Gotovina u ratnim zbivanjima". Nadbiskup ističe i da je nepravedno izjednačavati agresiju koja je godinama tlačila našu domovinu i pojedinačne incidente. "Ja tako vidim i zadatak međunarodnog i uopće prava, sudova i svih institucija kojima je stalo do istine i do pravih presuda; da razlikuju agresora i onog koji je napadnut i koji se brani. Svjesni smo toga da je moguće da se i u obrani prijeđe granica dopuštenoga. Ali to se ne može izjednačiti s onim koji je prouzročio nevolje i reakcije preko mjere. Moje je duboko uvjerenje da pojedinačno što se dogodilo nije bio sustav, to nije postavljeno kao organizirani cilj, kako je rečeno, nego se događalo pojedinačno. I to je velika razlika između onog što se činilo kao plan, da se očisti jedno područje, da se razori i unište svetinje, da se ponizi jedan narod i rastrgne zemlja, država, od onog što se može pojedinačno dogoditi, kao i uvijek. Pa mi i danas živimo u vremenu u kojem sad nemamo ratno stanje, ali imamo nažalost zločina terorizma, obiteljskog nasilja i koječeg drugog što pojedinac čini. To je čovjek. Ali moramo uvijek razlikovati ono što treba razlikovati. I ne smijemo pomiješati ono što treba razlikovati. To je moj stav".

Imajući na umu iscrpljujući sudski proces, mons. Prenđa je hrvatskim generalima poručio: "Naši su generali sigurno u ozbiljnom psihičkom stanju, pod velikim pritiskom, daleko od svojih obitelji. Htio bih im reći da u takvim životnim prilikama treba imati povjerenja u istinu, u istinu koju su zastupali i što su činili. Treba imati povjerenja u ono što su učinili u najboljoj savjesti, za dobro domovine i naše slobode. I konačno, trebaju imati povjerenja da je zadnji sud Božji sud i da je savjest koju nosimo u sebi mjerilo onoga pred Bogom što smo učinili. Ljudima je mnogo nedostupno i nepoznato. Mnogi tendenciozno prosuđuju i mogu okrivljivati, ali čovjek pred Bogom zna što jest. Bog zna našu savjest i dubinu onog što nosimo u srcu. Htio bih potaknuti generale da budu hrabri, da će proći i to vrijeme neizvjesnosti i teškoća. Vjerujem da će se ipak pokazati da su ono što su činili zastupali na pravi način i da su i ovo što trpe sada iznova uložili u dobro domovine; da svoju čast i poštenje mogu sačuvati i biti ponosni na ono što su pretrpjeli i učinili. S druge strane, mislim da nisu sami i da je naša hrvatska javnost uz njih, jer smo svjesni da su zadužili svoju domovinu".

IKA