O PEDOFILIJI U CRKVI

"PRIČA O ŽIDOVIMA I OSTALOJ GAMADI" - komentar Ivice Šole, kolumniste "Glasa Slavonije"

 

     Papa Ratzinger je, piše New York Times, kao kardinal tajio i štitio pedofila vlč. Lawrencea Murphyja. Laž. Murphyja je još 1974. godine tužila civilnom sudu jedna njegova žrtva, a taj isti sud (civilni) je slučaj “arhivirao”, tj. zataškao. Vatikan je ipak znao za taj slučaj? Laž. Tek devedesetih isti je slučaj prijavljen Kongregaciji za nauk vjere, a za razliku od civilnog suda, crkveni sud je odmah otvorio i pokrenuo proces.
Mediji prozivaju Vatikan da su dva tajna dokumenta, Crimen sollicitationis i De delictis gravioribus, napisana u svrhu sustavnog prikrivanja zločina pedofilije? Laž. Prvo, dokumenti nisu tajni već su objavljeni odmah nakon donošenja, dostupni i na Internetu. Drugo, u paragrafima 16 i 17 Crimen sollicitationis traži kaznu izopćenja za onoga tko zna za zločin a ne prijavi ga, dakle, upravo suprotno. De delictis gravioribus pak, koji je potpisao onda kardinal Ratzinger, opet suprotno medijskoj propagandi, pedofilske slučajeve izuzima od dijecezanskih sudova, baš zbog zataškavanja, i stavlja ih direktno pod nadležnost Kongregacije za nauk vjere. Unatoč tim dokumentima Vatikan je tajio zločine? Laž. Kao i u svjetovnom zakonodavstvu, i u crkvenom treba razlikovati tajnost postupka od tajnosti zločina kako bi se zaštitile žrtve. Zločini su zataškivani na nižim instancama, kako je poznato, premještajima i sl.

Tisuće nedužno optuženih
Među katoličkim svećenicima ima najviše pedofila, oni su najrizičnija skupina? Laž. Nakon što se medijska bura oko pedofilije među katoličkim svećenicima u SAD-u stišala, John Jay College of Criminal Justice sveučilišta City University of New York krenuo je ispitati stvarne razmjere pedofilije u Crkvi. Od 1950. do 2002. godine za pedofiliju u SAD-u optužena su 4.392 katolička svećenika, dok je pravomoćno presuđeno tek nešto više od stotinu. Dakle, radilo se i o tisućama nedužno optuženih ljudi u lukrativne svrhe, koji su tu ljagu poslije teško skinuli i skidaju. U drugim vjerskim zajednicama ima puno manje pedofilije jer nema celibata? Laž. Prema istraživanjima rečene necrkvene institucije, kao i Jenkinsovim studijama, među protestantskim denominacijama i židovskim zajednicama ona je višestruko prisutnija, no nije medijski atraktivna. Najveći pak izvor pedofilije nisu vjerske zajednice već pristojni obiteljski ljudi, stričevi, ujaci, kumovi i drugi “prijatelji djece” i njihovih obitelji.

Već viđeno
Mediji ne zataškavaju pedofiliju? Laž. U listopadu prošle godine u židovskoj zajednici u Brooklynu registrirano je 40 slučajeva pedofilije, zbog čega je isti taj revni New York Times cenzurirao njujorškog nadbiskupa Dolana koji ih je prozvao zašto i o tim slučajevima spektakularno ne pišu.
Ovakve laži mogli bismo nabrajati do jutra. Da je u Katoličkoj crkvi bio samo jedan slučaj (zatajivanja) pedofilije, i to bi bilo sramotno, gnusno, odvratno, a ne kada je taj broj, nažalost, puno veći. No, s druge strane, ova medijska histerija o pitanju ovog ozbiljnog problema više nema veze s borbom protiv pedofilije, tu zapravo nikoga ne zanimaju žrtve. Krajnji je cilj jednu globalnu instituciju, Katoličku crkvu, kao i cijelu jednu društvenu skupinu, katoličke svećenike, prikazati kao opskurnu zločinačku organizaciju, izvor svega zla ovoga svijeta. Uostalom, stvar već viđena u raznim Protokolima sionskih mudraca. I progon Židova počeo je prethodnim optužbama za tajnost, gomilanje bogatstva i moći te za - sustavne zločine nad djecom. Shema, dakle, već viđena u povijesti. Sada je na redu katolička gamad.

Objavljeno 31.3.2010.

GLAS SLAVONIJE