VJERONAUK U ŠKOLI U EUROPSKOM KONTEKSTU – PREDAVANJE KARDINALA BOZANIĆA

 

     Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić održao je 8. travnja predavanje "Vjeronauk u školi u europskome kontekstu", u dvorani Vijenac u Zagrebu na tribini "Zajednički vidici" koju je pokrenuo Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi pod vodstvom doc. dr. s. Valentine Blaženke Mandarić, a u sklopu trajne formacije vjeroučitelja i odgojitelja u vjeri.

Na početku tribine dr. Mandarić istaknula je kako se ovim zajedničkim promišljanjima želi iznaći odgovor na pitanja na koji način vjeronauk u školi može dati svoj doprinos u ostvarivanju temeljnih ciljeva škole, što učiniti da se u relevantnim institucijama škola-Crkva-društvo razvija kvalitetnije partnerstvo u promicanju odgojno-obrazovnih vrednota. Pozdravljajući kardinala Bozanića, Mandarić mu je zahvalila na odazivu, jer je svojim sudjelovanjem na stvaran način pokazao zanimanje i brigu za pitanja odgoja i obrazovanja, posebno pitanje religioznog odgoja i time iskazao važnu potporu ovom projektu.

Na početku izlaganja kardinal Bozanić istaknuo je kako je Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) protekle godine provelo ispitivanje o stanju vjeronauka u školama u europskim zemljama. Od 34 europske BK u ispitivanju je sudjelovalo njih 27. Kardinal je predstavio dio tih rezultata koji će uskoro biti objavljeni. Vjeronauk u školi u europskim zemljama gotovo je pravilo, a nikako iznimka. Europske zemlje u kojima nema nikakvog modela vjeronauka u školi su Albanija, Bjelorusija, Bugarska i Slovenija. Njima treba dodati i Francusku, u kojoj se u pokrajinama Alsace i Lorraine ipak održava vjeronauk u školi. Dakle, unatoč različitosti modela vjeronaučne nastave u pojedinim europskim zemljama, vjeronauk je gotovo konstanta europske škole. Oni koji u Hrvatskoj osporavaju predmet vjeronauka u školskom odgojno-obrazovnom sustavu zacijelo nemaju u vidu europski kontekst - ili su možda opterećeni određenim mentalnim sklopovima iz prošlog političkog sustava, zaključio je kardinal.

Potom se osvrnuo na različite modele vjeronauka u školi, što ovisi o društvenim, kulturnim, povijesnim i drugim čimbenicima. Kad je riječ o Europi važno je imati u vidu i strukturu školskog sustava, ponajprije odnos javnih, katoličkih, protestantskih, odnosno privatnih škola. Tako u Irskoj 84,5% od svih škola čine katoličke škole, u Engleskoj 9,8%, u Škotskoj 16%, u Španjolskoj 25,4%, u Poljskoj 11,8%, u Portugalu 10%, u Austriji 5,8%. Na temelju istraživanja CCEE-a europske zemlje možemo podijeliti na one koje imaju konfesionalnu vjersku nastavu, na one s opće kršćanskom ili otvorenom vjerskom nastavom, na zemlje s obveznom religijskom kulturom i zemlje bez religijske nastave u školama. Konfesionalnu vjersku nastavu imaju Austrija, Belgija, Italija, Irska, Hrvatska, Njemačka, Poljska, Portugal, Slovačka, Finska, Rumunjska. U Litvi, Češkoj, Mađarskoj, Srbiji, Crnoj Gori te Makedoniji vjeronauk je izborni konfesionalni predmet, ali izvan školske satnice. Katolički vjeronauk u školama u mnogim se europskim zemljama regulira konkordatom ili ugovorom između pojedine države i Svete Stolice. Tako je i međunarodnim Ugovorom između Republike Hrvatske i Svete Stolice o suradnji na području odgoja i kulture od 1996. godine, te provedbenim Ugovorom o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama što su ga sklopile HBK i Vlada RH 29. siječnja 1999. godine, pitanje katoličkog vjeronauka u javnim školama dobilo stabilniji zakonski okvir i čvršće institucionalno i pravno jamstvo. To je ujedno pomoglo drugim vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj da sličnim ugovorima s Vladom reguliraju održavanje svog konfesionalnog vjeronauka u javnim školama. Vjeronauk u hrvatskim javnim osnovnim i srednjim školama je konfesionalna vjeronaučna nastava koja se izvodi kao izborni predmet, ali pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava obveznih predmeta.

Kardinal Bozanić zatim je istaknuo kako se vjeronauk u školi temelji na primarnom i neotuđivom pravu roditelja na izbor odgoja i obrazovanja svoje djece. No, čini mi se da je hrvatskom društvu, koje se priprema za ulazak u Europsku uniju, potreban određeni savez katoličkih roditelja koji će budno pratiti predlaganja odgojno-obrazovnih metoda i sudjelovati u izboru plana i programa odgoja i obrazovanja za naše osnovne škole. Što se tiče vjeronauka u školama, kardinal smatra da je i tu potrebno još više uključiti obitelji s njihovim očekivanjima i odgovornostima za svoju djecu. Također je podsjetio kako konfesionalni vjeronauk u školi nije odgoj za takozvanu "civilnu religiju". Kardinal je posebno istaknuo kako školski vjeronauk ne smije zamijeniti katehezu jer će ta kateheza postati manjkava u prvom redu i po tome što kod naslovnika slabi crkvenost i crkvenu pripadnost. Crkva, župna zajednica može od polaznika kateheze tražiti da upišu i vjeronauk u školi, dok škola i vjeroučitelj trebaju biti samo otvoreni da informiraju učenike o onome što se događa na katehezi. Vjeronauk u školi daje dragocjen doprinos ljudskom i kulturnom odgoju građana u okviru ciljeva školskog sustava. Kateheza, međutim, ima širi djelokrug. Ona smjera na odgoj i obrazovanje vjernika u vjeri. Školski vjeronauk koji škola nudi svim učenicima u vidu njihova osobnog rasta i sazrijevanja, dakako poštujući njihovu slobodu i izbor, pridonosi poznavanju i vrednovanju kršćanskih sadržaja, prenošenju kršćanske tradicije i kulture, senzibiliziranju za kršćanske i ljudske vrjednote, pozornom gledanju na sadašnji religijski pluralizam, u davanju odgovora na pitanja o smislu života. Kateheza, međutim, teži i predlaže izričito prianjanje uz vjeru, povezano s crkvenom zajednicom.

Na kraju je kardinal upozorio kako školski vjeronauk treba biti kao i ostali školski predmeti jednako zahtjevan u sustavnosti i strogosti. Školski vjeronauk ima mjesto u školi koja teži cjelovitom odgoju i obrazovanju. Nemoguće je zamisliti suvremeni sustav hrvatskog školstva u svom nastojanju da se uskladi s europskim, a koji ne bi uzeo u obzir religioznu dimenziju čovjekova bića, naše hrvatske i europske kulture, našega društveno-kulturalnog identiteta. To samo po sebi govori da je vjeronauku mjesto unutar školskoga kurikuluma. Vjeronauk promiče i odgaja kršćanske vrjednote koje su i istinski ljudske kao što su međusobno poštovanje, dijalog, ekumenizam, odgovornost, solidarnost. Za njih ne bi smjela biti zainteresirana samo Crkva, već i društvena zajednica.

IKA