Na Veliki četvrtak zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je Misu večere Gospodnje u župnoj crkvi sv. pape Ivana XXIII., u zagrebačkoj Dubravi, u zajedništvu s pomoćnim biskupima zagrebačkim, mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim, biskupskim vikarom za pastoral preč. Markom Kovačem, rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Željkom Faltakom, domaćim župnikom vlč. Kristom Brkićem, povjerenikom za pastoral mladih i pastoralnim suradnikom vlč. Kristijanom Tušekom i vlč. Martinom Palićem, umirovljenim svećenikom.
Na početku misnoga slavlja Kardinal je okupljene vjernike pozdravio riječima: “Tamo gdje su biskupi sa svojim narodom prisutna je Crkva u svojoj punini. Ova je crkva danas na znakoviti način središte događanja naše nadbiskupijske zajednice.”
Istaknuo je kako smo se okupili da u zajedništvu “proslavimo najveći dar koji smo od Isusa dobili – dar Njegove trajne prisutnosti među nama, presvetu Euharistiju. To je otajstvo, misterij koji moramo stalno razmatrati i biti zahvalni. Molimo Gospodina da nas što više približi k sebi”, rekao je u uvodu kardinal Bozanić
Propovijedao je pomoćni biskup mons. Ivan Šaško. U uvodu je biskup istaknuo kako smo ušli u trodnevno slavlje otajstava koje očituje sadržaj naše vjere i kršćanski način življenja. Napomenuo je dubinu značenje Velikoga četvrtka navodeći “da bismo bez toga dana ostali uskraćeni za značenje i za smisao najvećih dragocjenosti kao što su Euharistija, svećeništvo, bratsko-sestrinska ljubav i služenje; onoga, naime, što nas odeđuje, što nas čini Crkvom, što daje da budemo obitelj kao dionici Kristova tijela.”
Biskup Šaško naglasio je kako je Posljednja večera shvaćena i kao prva. “Ta je večera početak izlaženja iz smrti u život, temelj novoga blagovanja hrane besmrtnosti; večera koja je most čovjeka prema vječnosti.”
Evanđelist Ivan ističe gestu pranja nogu, gestu služenja, a biskup Šaško tumači kako nas Isus pozivom da blagujemo Njegovo tijelo, poziva da ljubimo jedni druge kao što nas je On ljubio. “Tu ljubav prema bližnjima izražava gesta pranja upravo nogu – dijela našega tijela koji je najviše u dodiru sa zemljom, sa svom prljavštinom koja se, osobito u ono vrijeme, skupljala na nogama putnika.
Nijedan vladar, nijedan vođa, ni učitelj nije se toliko sagnuo, pokazao poniznost da bi zadržao vlast, zadobio ugled ili učvrstio karizmu. Naš Bog čovjeka zahvaća u slabosti u želji da budu oprane sve prljavštine koje čovjek može skupiti u zemaljskom hodu. (…) Tako jednostavna gesta ljubavi i služenja u kojoj se sažima sva žrtva na križu koju prinosi Isus”, istaknuo je biskup Šaško.
“Isus svojim učenicima pere noge i time najavljuje cilj, svrhu povijesti i čovječanstva – spasenje koje se ostvaruje pomoću ljubavi očitovane i podnesene na križu”, naglasio je biskup Šaško i podsjetio okupljene kako “prisnost, blizina s Bogom ostvaruje se samo po ljubavi prema bližnjima.”
Govoreći o onome što Isus čini na Posljednjoj večeri biskup Šaško naglašava kako je Isus ostavio “spomen na sebe kako klečeći pred nama pere noge prijateljima. Pada na koljena da bi pokušao zaustaviti naše bijegove od Boga. Ulazi duboko u nas preobraženim kruhom – svojim životom – da bi otvorio naše površnosti. Ne lomi tuđe živote, nego razlama i dijeli sebe, ne prolijeva tuđu krv, nego daje svoju. Ne žrtvuje nikoga, osim sebe.”
Na kraju homilije biskup je naglasio kako se Isus “ne ograničuje na oslobađanje izvanjskoga ropstva, nego nam daje svoje tijelo i krv, onu hranu koja pobjeđuje grijeh i smrt. Po euharistiji nam omogućuje da budemo dionici Njegova božanstva, i to snagom Duha koji po nama čini čudesna djela ljubavi prema bližnjima.”
Misa večere Gospodnje završena je izlaganjem Presvetog oltarskog sakramenta. Župnik, vlč. Kristo Brkić, pozvao je okupljene vjernike na klanjanje i molitvu pred Presvetim, odnosno pobožnost Getsemanske ure.
(preuzeto sa: zg-nadbiskupija.hr)